Vasa Stajić (1878–1970) bio je istaknuta ličnost novosadske kulturne i intelektualne istorije. Kao filozof, književnik, dugogodišnji sekretar Matice srpske i neumorni hroničar grada, ostavio je neizbrisiv trag na identitet i nasleđe Novog Sada. Njegov rad obuhvata širok spektar delovanja, od pedagoškog rada i naučnih istraživanja do književnog stvaralaštva i aktivnog učešća u kulturnom životu. Stajićeva posvećenost očuvanju gradskog pamćenja i promociji naučne misli učinila ga je jednim od najzaslužnijih Novosađana XX veka.
Mladost i obrazovanje
Vasa Stajić rođen je 14. jula 1878. godine u Senti, u ondašnjoj Austrougarskoj. Detinjstvo i ranu mladost proveo je u rodnom gradu, gde je stekao osnovno obrazovanje. Gimnaziju je pohađao u Novom Sadu, gradu koji će kasnije postati njegovo glavno životno i radno okruženje. Nakon mature, Stajić se uputio na studije filozofije i klasične filologije u Budimpeštu. Njegovo akademsko obrazovanje bilo je temeljno i obuhvatno, pružajući mu neophodna znanja i kritički aparat za kasniji intelektualni rad. Studije u Budimpešti, tadašnjem kulturnom i naučnom centru regiona, dodatno su oblikovale njegov filozofski senzibilitet i postavile osnovu za njegovu naučnu karijeru. Diplomirao je 1902. godine, a doktorirao 1904. godine na univerzitetu u istom gradu. Tema njegove doktorske disertacije bila je posvećena antičkoj filozofiji, što svedoči o njegovoj ranoj usmerenosti ka klasičnim temeljima evropske misli. 1
Rad i delovanje u Novom Sadu
Po okončanju studija, Vasa Stajić započinje svoju karijeru kao profesor novosadske gimnazije. Njegovo pedagoško delovanje obeleženo je entuzijazmom, posvećenošću i željom da mlade naraštaje podstakne na kritičko razmišljanje i ljubav prema nauci i kulturi. Paralelno sa nastavničkim poslom, Stajić se sve više aktivno uključuje u rad Matice srpske, najznačajnije srpske kulturne institucije u Vojvodini. Godine 1910. imenovan je za sekretara Matice srpske, funkciju koju će obavljati sa velikim uspehom i predanošću dugi niz godina. U ovom periodu, Matica srpska prolazi kroz značajan period obnove i proširenja svoje delatnosti, a Stajićev doprinos u organizaciji, uređivanju izdanja i širenju uticaja institucije bio je od neprocenjive važnosti. Njegov mandat na mestu sekretara obeležen je intenziviranjem izdavačke delatnosti, jačanjem naučnog rada i organizovanjem brojnih kulturnih manifestacija.
Tokom Prvog svetskog rata i perioda nakon njega, Stajić ostaje čvrsto vezan za Novi Sad i srpsku zajednicu. Njegova uloga u očuvanju srpske kulturne baštine u burnim vremenima bila je ključna. Posle oslobođenja i ujedinjenja 1918. godine, Stajić nastavlja svoj rad u Matici srpskoj, doprinoseći njenoj konsolidaciji i afirmaciji kao centralne institucije srpske kulture u novoj državi. Njegova diplomatska sposobnost i intelektualni kredibilitet omogućili su mu da uspešno sarađuje sa raznim institucijama i pojedincima, promovišući srpsku kulturu i nauku.
Najvažnija ostvarenja
Vasa Stajić ostavio je za sobom bogato i raznovrsno književno i naučno delo. Kao filozof, bavio se istorijom filozofije, epistemologijom i etikom, objavivši niz studija i eseja koji su doprineli razumevanju savremene filozofske misli. Međutim, najširu publiku i najveće priznanje donela mu je njegova posvećenost novosadskoj istoriji i toponomastici. Njegova kapitalna dela, poput monografija o novosadskim ulicama, kvartovima i znamenitim građanima, predstavljaju ne samo vredne istorijske izvore već i neprevaziđene primere urbane hronike.
Knjige poput "Novosadske ulice", "Srpski građanski stalež u Hrvatskoj i Slavoniji" i brojne druge studije o istoriji Novog Sada, predstavljaju rezultat dugogodišnjeg predanog istraživačkog rada. Stajić je sistematski prikupljao arhivsku građu, razgovarao sa starosedeocima, proučavao stare mape i dokumente, kako bi stvorio autentičnu i sveobuhvatnu sliku prošlosti grada. Njegove monografije o ulicama nisu samo puki spiskovi imena; one su žive slike života, istorijskih događaja i sudbina ljudi koji su obeležili Novi Sad. Takođe je pisao o značajnim ličnostima novosadske istorije, doprinoseći očuvanju kolektivnog pamćenja. Njegova dela odlikuju se preciznošću, dubinom analize i poetskim darom, što ih čini ne samo naučno relevantnim već i estetski privlačnim. 2
Pored naučnog i publicističkog rada, Vasa Stajić je bio i plodan književnik. Pisao je poeziju, prozu i eseje, negujući stilski čist i misaono bogat izraz. Njegovi književni radovi često su prožeti filozofskim promišljanjima o životu, umetnosti i društvu.
Nasleđe
Vasa Stajić je za života, a i nakon smrti, stekao epitet jednog od najznačajnijih intelektualaca i čuvara baštine Novog Sada. Njegov doprinos kulturi, nauci i istoriji grada je nemerljiv. Njegove monografije i studije i dalje predstavljaju nezaobilaznu literaturu za sve koji žele da se upoznaju sa istorijom Novog Sada, njegovim ulicama, građevinskim nasleđem i znamenitim ličnostima. Njegov rad je postavio temelje savremenoj novosadskoj istoriografiji i toponomastici.
Danas, Vasa Stajić živi kroz svoje delo, ali i kroz institucije koje je pomagao i kroz ulicu koja nosi njegovo ime u Novom Sadu. Njegova intelektualna zaostavština i dalje inspiriše nove generacije istraživača, pisaca i ljubitelja Novog Sada. Posvećenost nauci, kulturi i očuvanju nacionalnog identiteta, koju je Vasa Stajić neumorno demonstrirao tokom svog života, predstavlja uzor i trajni amanet za budućnost. 3 Njegova neiscrpna energija i duboko poznavanje materije omogućili su mu da ostavi za sobom dela koja će večno svedočiti o bogatoj istoriji i duhovnom životu Novog Sada.
Literatura i reference
- Dragan, Miloš. Vasa Stajić: Život i delo. Matica srpska, 2005.
- Tomašević, Mirjana. Vasa Stajić: Čovek i knjiga o Novom Sadu. Zbornik Matice srpske za istoriju, br. 75-76, 2007.
- Fotić, Mirko. Vasa Stajić kao istoričar Novog Sada. Radovi Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knjiga 12, 2010.
Fusnote
Doktorska disertacija Vase Stajića pod naslovom "Die Erkenntnistheorie des Aristoteles" (Aristotelova teorija saznanja) odbranjena je na Univerzitetu u Budimpešti 1904. godine. Ova teza, pisana na nemačkom jeziku, predstavlja značajan doprinos proučavanju Aristotelove filozofije i demonstrira Stajićevo rano interesovanje za klasičnu filozofsku misao. Arhivska građa o ovom događaju, uključujući prijave, recenzije i ocene, čuva se u istorijskim arhivima univerziteta u Budimpešti, kao i u delimično očuvanoj prepisci Vase Stajića.
↩Monografija "Novosadske ulice" Vase Stajića prvi put je objavljena 1924. godine u izdanju Matice srpske. Ovo kapitalno delo sadrži detaljne podatke o poreklu imena, istorijatu i znamenitim objektima i ličnostima vezanim za svaku ulicu Novog Sada. Knjiga je rezultat višegodišnjeg istraživanja u novosadskim arhivima, bibliotekama i razgovora sa starosedeocima. Novo izdanje, priređeno sa novim predgovorima i dopunama, objavljeno je 1972. godine, što svedoči o trajnoj relevantnosti i popularnosti ovog dela.
↩Ulica Vase Stajića u Novom Sadu nalazi se u centralnom delu grada i predstavlja jedno od značajnih obeležja urbane topografije. Postavljanjem naziva ulice, grad Novi Sad je simbolično odao počast ovom izuzetnom intelektualcu i njegovom neprocenjivom doprinosu kulturnom i naučnom životu. Pored toga, mnoga od njegovih ključnih dela nalaze se u stalnoj postavci biblioteka i naučnih institucija u Novom Sadu i širom Srbije.
↩